Jedina je utvrda koja baš nikada nije bila osvojena, pa ne čudi što se zlato i srebro Habsburške monarhije čuvalo baš u Petrovaradinskoj tvrđavi
Danas dio užeg gradskog područja Novog Sada, Petrovaradin s ponosom svjedoči o povijesti, kulturi, vojnoj snazi, ali i načinu života i rada stanovnika ovog područja kojeg još nazivaju i Gibraltarom na Dunavu.
Petrovaradin nije samo Exit
Što posebno privlači pažnju posjetitelja ovog nekadašnjeg utvrđenog grada na Dunavu, građenog u razdoblju od 1692. do 1780.? Znam, znam, svi ćete prvo pomisliti na Exit, ultra popularni novosadski festival. U prvu ste. Svakog ljeta tu se okupe mladi (i oni koji se tako osjećaju) iz regije, Europe i svijeta. Ali Petrovaradin nije samo Exit. Tvrđava je nezaobilazno odredište svakog tko posjeti Novi Sad. Priča o Petrovaradinu i počinje i završava u Muzeju grada Novog Sada, najpoznatijem u Vojvodini u kojem je izloženo više od 50 tisuća povijesnih, kulturnih, vjerskih i vojnih eksponata. Ok, većina žena baš nije zainteresirana za oružje i ratove, draža će im biti priča o građanskom Novom Sadu na katu muzeja. No, teško je odoljeti Podzemnoj vojnoj galeriji sa 16 kilometara dugačkim kompleksom hodnika. To je živo svjedočanstvo jednog od najvećih minskih sustava u svijetu, odmah nakon Antwerpena, pa postaje jasnije zbog čega je baš ovo mjesto stoljećima odolijevalo svim “burama i olujama”.
Petrovaradinska tvrđava
Priča o pijanom satu
Na Petrovaradinu prvo vam “zapne za oko” toranj sa satom. Sat kao svaki drugi, pomislit će na prvu oni koji nikada nisu tamo bili. No, ovaj je uistinu jedinstven. Na njemu je sve obrnuto – velika kazaljka pokazuje sate, mala minute, a razlog je vrlo jednostavan i prizeman. Mislilo se na kapetane, mornare i ribare na brodovima koji plove Dunavom. Iz daljine je, priznat ćete, lakše vidjeti veliku kazaljku, nego malo. Budući da je toranj sa satom bio podignut sredinom 18 stoljeća, to je – dakako – bila dobra pomoć i vojnicima u ratovima, a zanimljivo je i to da originalni satni mehanizam iz 18. stoljeća i dan danas radi. Pijani sat, kako ga oduvijek zovu, jedan je od najprepoznatljivijih vizura Petrovaradinske tvrđave.
Posljednja velika bitka s Osmanlijama
Čuvena bitka kod Petrovaradina 1716., označila je prekretnicu u ratovanju s Turcima. To je bio posljednji veliki napad Osmanlija na ove prostore. Oko 150 tisuća osmanskih vojnika pod vodstvom Daman Ali-paše dočekalo je i odbilo 90 tisuća vojnika pod vodstvom Eugena Savojskog. Osmanlijama, koje su tu pretrpjele velike gubitke, Savojski je trajno zatvorio mogućnost ponovnog osvajanja ugarskog i hrvatskog Podunavlja, što je odredilo sve buduće događaje. Bitka se odvila na širokom prostoru oko svetišta Gospe Tekijske 5. kolovoza, na dan Gospe Snježne. Religiozni princ Eugen, koji je štovao lik Majke Božje, bio je uvjeren da je njezinim zagovorom pobijedio u bitci, a u znak zahvalnosti darovao je ondašnjoj kapelici Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije sliku Bogorodice s djetetom u naručju. Od tada je Snježnoj Gospi posvećena crkva na samom izlazu iz Petrovaradina.
Petrovaradinska tvrđava
Atelje 61 – mjesto koje morate posjetiti
Prava bi šteta bilo ne vidjeti Atelje 61, radionicu za izradu umjetničke tapiserije, koju je šezdesetih godina prošlog stoljeća inicirao slikar Boško Petrović. Ovaj jedinstveni centar tapiserijske umjetnosti ustvari je pravi autonomni, vizualni medij koji priča priču o zavidnom umjetničkom putu od pionirskih eksperimenata do autentičnih i originalnih tapiserijskih ostvarenja. U Zbirci Ateljea 61, koja na vrlo malom prostoru broji više 260 eksponata, našla su se djela najpoznatijih umjetnika, a godine 1980., odlukom gradskih vlasti Atelje 61 postaje ustanova od posebnog društvenog značaja, s velikim utjecajem na tadašnju Jugoslaviju i zemlje u okruženju, ali i Sjevernu i Južnu Ameriku, Europu i azijski kontinent.
Za početak i kraj – sladoled
Posjet Petrovaradinu, mjestu gdje je rođen (ako niste znali) i ban Josip Jelačić, ne bi bio potpun bez “lunch breaka”. Šteta bi bila ne kušati autohtone delicije iz brojnih restorana. Fiš paprikaš, šaran u potkovici, smuđ pripremljen na nekoliko načina… – za svaku preporuku. A iz Novog Sata ne smijete otići bez da kušate sladoled iz njihovih slastičarnica. Osvaja i okusom i izgledom.