Prava rakija je, kaže poslovica, slavonska rakija. Sve ostalo nije! Tome u prilog ide i znakovit bećarac Da je meni nabaviti kravu, koja daje šljivovicu pravu! Povijest pripremanja ovog svjetski čuvenog alkoholnog pića izuzetno je bogata. U Šokadiji nije bilo kuće ili zadruge koja nije imala šljivik. U devetnaestom stoljeću pečenje rakije obavljalo se u lončarskim kazanima ili kotlovima. Svi su dijelovi lonca bili izrađeni od pečene zemlje, koja je poslije zamijenjena kovinom.
Ako bi šljiva urodila, nije bilo zime: pravio se pekmez, plod se sušio, ali se najviše ljubavi ulagalo u pečenje rakije. Bogatiji su Šokci imali vlastite pecare s kotlom za rakiju, a siromašniji su ih posuđivali “na ušur“. Naknada je po jednome kotlu obično iznosila litru rakije. Kako bilo, svi su pekli rakiju!
Diljem Srijema najčešće se prva (najjača) rakija u procesu pečenja naziva bašica, a posljednja (najslabija) patoka. Tradicija je skladištenje rakije u dudovoj bačvi kako bi dobila specifičan miris, okus i zlaćanu boju. Dakako, što rakija duže leži to je bolja.
Višestoljetna tradicija proizvodnje
Izbor drveta daje i odgovarajuću boju samih destilata, pa tako hrast daje maslinastozelen ton rakiji, orah jantarno-žutu, dud jantarnu boju, a bagrem žutu. Arome koje nastaju ležanjem u bačvi najviše ovise o vrsti drveta od kojega je bure napravljeno, a iskustva govore da su rakije koje leže u hrastovoj buradi – nepogrešive!
Prije pečenja rakije šljiva se omekšava u drvenim kacama tijekom tri tjedna. Procesom dvosatnog pečenja šljiva se destilira, a dobivena tekućina filtrira se kondenzacijom. Rezultat je nektar koji ima od 25 do čak 70 posto alkohola, a konzumira se iz malene čaše. Ili kako bi Šokci rekli – iz čokanjčića! A poput kvalitetnoga viskija, i naša vrhunska šljiva stajat će sukladno svojoj kakvoći.
Pečenje rakije u Srijemu mnogo je više od posla – to je višestoljetna tradicija koja se duboko štuje. A jasno je i zašto. Naime, prava šljiva je lijek. Nakon prejedanja masnom hranom, upravo šljiva olakšava želučane tegobe. Za prehladu ili gripu nema boljega lijeka od rakije, govori stara predaja. Rakija dokazano ubija sve bacile, pa je vrlo dobra i za dezinficiranje rana. Naravno – izvana!
Šljivovica i njezini rođaci
Odličan je aperitiv uz kulen, sir ili bilo koji obrok tijekom dana. Ponegdje je običaj i “presjeći” vino žestokim pićem. Šljiva je toliko popularna da je pomalo nezasluženo potisnula u drugi plan divna srijemska pića poput viljamovke, rakije od drenka, oskoruše, travarice, orahovca ili višnjevca.
Viljamovka je najcjenjenija među rakijama, prepoznatljivoga mirnoga i plemenitoga okusa. Ona se tradicionalno proizvodi isključivo od kruške viljamovke, kojoj duguje jedinstven voćni okus. Orahovac je poznat kao lijek, a najčešće se koristi zbog svoga blagotvornoga utjecaja na gastritis i masnoće u krvi. Ukratko, idealno je rješenje za želučane tegobe. Višnjevac se uglavnom smatra likerom, ali može biti pripravljen tako da je bogat alkoholom poput bilo koje druge rakije. Cijele se višnje stavljaju u rakiju, gdje fermentacijom tvore slatku, tamnocrvenu tekućina koja godi nepcu, ali i želucu.
Najbolji je putokaz svim zaljubljenicima u rakiju godišnji Festival voćnih rakija, likera i pekmeza, koji se tradicionalno održava u organizaciji Lokalne akcijske grupe Srijem, Udruge voćara Rujan iz Tovarnika, Općine Tovarnik i Vukovarsko-srijemske županije.