To su mjesta posebne energije i duhovnosti. Srijemske crkve, crkvice i kapelice u poljima, na brežuljcima iznad Dunava, u naseljima, jednostavno pozivaju na kontemplaciju. Uživat ćete u njihovoj ljepoti, pričama i legendama
Široj javnosti gotovo nepoznato mjesto, a kažu Gospa tamo liječi. Ono što je Lourdes za Francusku, Ilača je za Srijem. Samozatajni Slavonci i Srijemci od toga ne rade predstavu, u miru se mole još od kada se 1865. na mjestu današnje kapelice iznenada pojavio izvor vode i iste večeri ukazao lik Gospe. Od tog dana izvor je u narodu poznat kao „Gospina vodica“.
Iste godine kada se dogodilo ukazanje uz izvor je postavljen kip Majke Božje, a 1867. započela je izgradnja crkve posvećene tri godine kasnije na Veliku Gospu. Više od tisuću vjernika u Ilaču dolazi na blagdan Velike Gospe, no hodočašća se u ovo najistočnije hrvatsko marijansko svetište održavaju i na druge marijanske blagdane. Mnogi tu dolaze pješice, iz najudaljenijih slavonskih mjesta kako bi se u miru pomolili Gospi.
Foto Romulić & Stojčić
Mjesta na kojima mir dobiva smisao
Putujete li prema Iloku zastanite u pitoresknoj Bapskoj. Oko kilometar i pol od naselja na groblju, u gotovo zaboravljenom, srednjovjekovnom naselju Baba, pažnju će vam privući jedna od najljepših romaničkih crkava Srijema i Slavonije. Podignuta u 13. stoljeću, na rubu zaravni koja se strmo spušta prema izvoru vode (u narodu poznat i kao „Gospin bunarić“), tijekom stoljeća doživjela je nadogradnje i preinake. Čudotvorna slika Presvete Djevice nepoznatog autora, koju tu zovu Gospa Bapska, posebno se štuje na Malu Gospu, 8. rujna. Od crkve prema „Gospinom bunariću“, koji se duvijek smatra čudotvornim, vodi lijepo uređen križni put.
U potrazi za mjestima posebne energije i mira posjetite Nijemce. Na uzvišenju u središtu ovog pitomog srijemskog grada dominira crkva sv. Katarine sagrađena u 14. stoljeću. Nekada je, tvrde arheolozi, na mjestu ove gotičke crkve s elementima baroka i vrijednim kasnobaroknim inventarom, bila mala romanička crkva. Ispod sadašnjeg poda otkrivene su još dvije podne razine, u desnom kutu ispred apside tragovi rimske arhitekture, a tijekom iskopavanja grobovi na redove bjelobrdske kulture. U osmanlijsko vrijeme Nijemci su bili sjedište kadiluka o čemu svjedoče ostaci arhitekture u parku u podnožju crkve, koja je inače podignuta na lokalitetu nekadašnje srednjovjekovne Gradine sa sačuvanim opkopom.
Nedaleko od Nijemaca u Lipovcima, posebno je lijepa crkva sv. Luke – Lučica. Na blagdan Male Gospe ovamo hodočaste članovi kulturno-umjetničkih društava u narodnim nošnjama, posebno atraktivan prizor i za one koji nisu ljubitelji folklora. Izgrađena na umjetnom otoku na rukavcu rijeke Spačve, crkva sv. Luke ili popularnije Gospe Lučičke, zadržala je najviše izvornih gotičkih obilježja na području Vukovarsko-srijemske županije. Ime je dobila po danas izgubljenoj slici sv. Luke koji slika Majku Božju. Kažu kako se tu najprije nalazio samostan Templara, a zatim samostan Franjevaca srušen dolaskom Osmanlija. Crkva je nekoliko puta obnovljena u 19. stoljeću, a današnji izgled je dobila za vrijeme biskupa Strossmayera.
Tri samostana koja morate posjetiti
Na temeljima stare crkve i samostana iz 11. stoljeća, Ivan Morovićki, ban Mačve, koji je u 15. stoljeću bio gospodar Šarengrada, franjevcima je izgradio novu crkvu i samostan. Franjevci ga nisu napuštali ni u vrijeme osmanlijske okupacije. Crkva sv. Petra i Pavla izvorno je gotička, proširena je u vrijeme baroka, njezin toranj iznimno je vrijedan spomenik, a posljednje desetljeće pod strogim nadzorom konzervatora u crkvi se restauriraju barokne freske. Zanimljivo je da je šarengradski samostan danas jedini očuvani srednjovjekovni samostan u Slavoniji.
Crkva i samostan sv. Ivana Kapistrana kreiraju poznatu vizuru Iloka. Nekada Majci Božjoj na Nebo Uzetoj, danas je ova crkva iz 14. stoljeća posvećena svetom Ivanu Kapistranu. Kula u samostanu u kojoj je svetac nekada boravio, jedan od najljepših iločkih vidikovaca, a u sklopu crkve uređena je spomen kapelica u kojoj je bolovao i umro 1456. Nakon odlaska Osmanlija crkva i samostan dobili su barokne elemente, a početkom 20. stoljeća njihova obnova povjerena je Hermanu Bolleu koji je unio zadnje stilske izmjene i to u neogotičkom stilu poput onih kakve je primijenio i na zagrebačkoj katedrali.
Jesu li crvka i franjevački samostan sv. Filipa i Jakova u slavonskom ili srijemskom dijelu Vukovara manje je važno. Putovanja ne poznaju granice, pa kad ste u ovome gradu ne možete ne primijetiti ovu prekrasnu sakralnu građevinu podignutu na jednom od najljepših mjesta iznad Dunava. U potpunosti uništena u Domovinskom ratu, obnovom joj je vraćen stari sjaja, a bogata kulturna i povijesna baština integrirana je u turističku ponudu Vukovara. Relikvije sv. Bone, Franjevački muzej Vukovar, kripta grofova Eltz, bogata biblioteka, samostanski vinski podrum i najljepši vidikovac u Vukovaru – dodatni su razlozi zbog kojih trebate posjetiti ovo mjesto mira i duhovnosti. Crkva i samostan izgrađeni su 1732. zahvaljujući izdašnim donacijama grofovske obitelji Eltz, a gradnja je trajala devet godina. Nakon đakovačke i zagrebačke katedrale crvka sv. Filipa i Jakova treća je najdulja u Hrvatskoj.
Foto Romulić & Stojčić
Jedan je bio rimski vojnik, a drugi plemić i sudac
Možda niste znali da Vukovar i Ilok imaju svoje svece? Poznat kao zaštitnik djece, sveti Bono je najprije bio rimski vojnik i progonitelj kršćana, a pokrstio se i zaredio nakon što je upoznao papu Stjepana I. Kao štovatelj kršćanskog Boga bačen je u tamnicu i mučenički pogubljen 1. kolovoza 260. u Rimu. Njegove relikvije su odobrenjem pape Benedikta XIV. 24. lipnja 1754. Dravom i Dunavom došle do Vukovara, pa se tog datuma u gradu slavi blagdan sv. Bone. Za vrijeme Domovinskog rata s oltara sv. Josipa prebačene su i čuvane u kriptu starog dijela crkve sv. Filipa i Jakova sve dok 1995. nisu spaljene. U ruševinama je ostalo skriveno zapešće njegove ruke koje se danas čuva u srebrnom sarkofagu u obnovljenoj crkvi.
Iločki svetac – Ivan Kapistran rođen je 1386. u plemićkoj obitelji u talijanskom gradiću Capistranu. Bio je briljantan student prava, gradski sudac, a jedno vrijeme čak i upravitelj grada. To ga je u političkom prevratu stajalo tamnice, nakon čega je odlučio promijeniti način života. Zaredio se na blagdan sv. Franje 1415., a već dvije godine kasnije postao je svećenik i sjajni pučki propovjednik. Proputovao je Španjolsku, tadašnju Njemačku, Austriju, Češku, Poljsku, Ugarsku, a 1465. u Beogradu je uoči bitke s Osmanlijama na nebu vidio vatrenu strijelu i to je bio presudni trenutak za pobjedu malobrojne kršćanske vojske. Umro je u Iloku iste godine, 23. listopada, a taj se dan slavi kaos sv. Ivana Kapistrana. Njegove relikvije su 1526. nestale iz Iloka i nikad nisu pronađene.